Stručnjaci prepoznaju važnost savremenih standarda zaštite, ali nedostatak zaposlenih, ograničeno vrijeme, nedostatak standardiziranih procedura i nedovoljno razvijeni mehanizmi institucionalne saradnje i dalje ograničavaju efikasan odgovor sistema
U cilju unapređenja i jačanja odgovora na rodno zasnovano nasilje u Kantonu Sarajevo, tim Odsjeka za socijalni rad Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu proveo je istraživanje usmjereno na analizu postojećeg odgovora službi socijalne zaštite na rodno zasnovano nasilje i identifikaciju prioritetnih oblasti za jačanje profesionalnih kapaciteta, razvoj edukativnih i trening materijala za stručne radnike, unapređenje procedura procjene rizika i izrade sigurnosnih planova, kao i jačanje međuinstitucionalne saradnje.
Istraživanje je obuhvatilo anketiranje stručnjaka zaposlenih u službama socijalne zaštite: socijalnih radnika, psihologa, pravnika i pedagoga koji rade sa žrtvama nasilja. Kako bi se osigurala relevantnost nalaza, istraživanjem su obuhvaćeni stručnjaci sa više od deset godina radnog iskustva.
Istraživački tim pripremio je preliminarne rezultate kvantitativne komponente istraživanja. Konačni izvještaj, koji će obuhvatiti i nalaze fokus grupa, kao i sveobuhvatne preporuke za unapređenje sistema podrške žrtvama rodno zasnovanog nasilja u Kantonu Sarajevo, bit će predstavljen naknadno.
Šta pokazuju preliminarni rezultati?
Preliminarni rezultati istraživanja ukazuju na značajan profesionalni potencijal unutar sistema socijalne zaštite, ali i na strukturne prepreke koje ograničavaju njegovu efikasnost. Većina stručnjaka prepoznaje važnost procjene rizika i primjene pristupa zasnovanih na razumijevanju traume, što ukazuje na prihvatanje savremenih profesionalnih standarda. Međutim, standardizirani alati za procjenu rizika još nisu u dovoljnoj mjeri integrirani u svakodnevnu praksu: gotovo polovina ispitanika navela je da nije upoznata s takvim alatima ili da ih ne koristi. Istovremeno, 63,4% ispitanika identificiralo je ograničene institucionalne kapacitete, dok je 68,3% kao ključne izazove navelo nedostatak vremena i stručnog kadra.
Rezultati također ukazuju na to da je međusektorska saradnja jedan od ključnih elemenata efikasne zaštite žrtava. Međutim, iako akteri sistema prepoznaju njen značaj, saradnja u praksi u velikoj mjeri i dalje zavisi od individualnog angažmana, ličnih kontakata i neformalnih profesionalnih mreža. Umjesto da bude podržana stabilnim i jasno definiranim institucionalnim mehanizmima koordinacije, saradnja često zavisi od odnosa između pojedinačnih stručnjaka. To predstavlja jedan od ključnih sistemskih nedostataka identificiranih istraživanjem, jer može uticati na dosljednost i kontinuitet podrške koja se pruža žrtvama. Osim toga, gotovo polovina organizacionih jedinica nema jedinstven sistem evidentiranja slučajeva, što dodatno otežava sistematsko praćenje intervencija, razmjenu relevantnih informacija i osiguravanje kontinuiteta podrške.
Organizaciona i resursna ograničenja
Posebno važan nalaz odnosi se na učešće žrtava u procesima donošenja odluka. Iako savremeni standardi zaštite naglašavaju pravo žrtava da aktivno učestvuju u planiranju vlastite sigurnosti i podrške, samo je 19,5% ispitanika navelo da korisnici usluga u potpunosti učestvuju u tim procesima. Ovaj nalaz ukazuje na značajan prostor za jačanje pristupa koji osnažuju žrtve i pozicioniraju ih kao aktivne učesnice, a ne samo kao korisnice usluga.
Kada je riječ o mehanizmima zaštite, stručnjaci iskazuju povjerenje u postojeće mjere, uključujući hitne i zaštitne mjere te sigurnosne planove. Ipak, njihova efikasnost se uglavnom procjenjuje kao djelimična. Rezultati ukazuju na to da ključne prepreke možda nisu u samim mehanizmima zaštite, već u organizacionim i resursnim ograničenjima koja utiču na njihovu dosljednu i pravovremenu primjenu.
Ključna poruka istraživanja
Preliminarni rezultati ukazuju na sistem koji je normativno razvijeniji nego što je funkcionalan u praksi. Profesionalni standardi i znanja stručnjaka u velikoj su mjeri usvojeni, ali institucije još uvijek nemaju dovoljno kadrovskih, proceduralnih i resursnih kapaciteta potrebnih za njihovu dosljednu primjenu u svakodnevnom radu. Drugim riječima, ključni izazov više nije utvrditi šta je potrebno učiniti, već stvoriti uslove koji će omogućiti da se postojeći standardi primjenjuju održivo i sistemski.
Ova aktivnost realizirana je u okviru projekta „Od saradnje do djelovanja: Unapređenje sistema brige o žrtvama rodno zasnovanog nasilja u Kantonu Sarajevo – Faza 1“, koji implementira Fondacija lokalne demokratije u partnerstvu sa Fondacijom Solidaritat Univerziteta u Barceloni, Univerzitetom u Sarajevu, Ministarstvom za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo i Ministarstvom za nauku, visoko obrazovanje i mlade Kantona Sarajevo, uz finansijsku podršku Grada Barcelone.
